Ultrazvučna dijagnostika infektivnih bolesti bubrega
Akutni pijelonefritis
Najčešći uzročnici su: Escherichia coli, Klebsiella, Proteus, Enterobacter, Pseudomonas, Serratia i Citrobacter. Uz bakterijski nefritis moguće su infekcije gljivama, osobito kod dijabetičara, osoba s imunosupresijom, kod opstrukcijskih uropatija ili osoba koje imaju trajne urinarne katetere.
Ultrazvučni (UZV) izgled bubrega može u tijeku akutnog pijelonefritisa biti sasvim normalan. U oko 20 % bolesnika vidljiv je generalizirani renalni edem koji nastaje zbog inflamacije i kongestije. UZV-om se detektira uvećanje cijelog bubrega, pri čemu najčešće mjeri oko 15 cm. Alternativno, zahvaćeni bubreg je obično oko 2 cm veći od druge strane. Moguća je i blaža dilatacija kanalnog sustava, bez opstrukcije, koja se objašnjava prisutnošću bakterijskih toksina koji mogu inhibirati normalnu peristaltiku uretera. Parenhim može biti hipoehogen ili atenuiran. U nekim slučajevima moguće je detektirati kolekcije plina u kanalnom sustavu koje se prikazuju kao hiperehogene linije s dorzalnom atenuacijom UZV snopa ili debris koji se prikazuje kao mobilna ehogena kolekcija .
DALJNJA LITERATURA:
Akutni fokalni i multifokalni pijelonefritis (fokalna nefronija)
Taj se oblik infekcije događa u pojedinom segmentu bubrega ili je moguć u više segmenata, ali ne zahvaća cijeli bubreg. UZV nalaz akutnog fokalnog pijelonefritisa obuhvaća hipoehogenu, neoštro ograničenu, fokalnu ekspanzivnu leziju s prekidom kortiko-medularne granice. Kod ovog oblika infekcije nedostaje kapsula, tj. demarkirana rubna zona, što nam pomaže u razlikovanju od apscesa.
Fermer i suradnici opisuju akutni fokalni pijelonefritis kao moguće fokalne zone povećane ehogenosti, osobito kod infekcija gljivama. Svakako je potrebno UZV praćenje pacijenta. U slučaju perzistiranja nalaza treba uzeti u obzir moguć maligni proces te se tada preporučuje daljna obrada – višeslojnim uređajem za kompjutoriziranu tomografiju i magnetnom rezonancijom (MSCT i MR).
Renalni apsces
UZV nam najčešće pokazuje u cijelosti uvećan bubreg te oštro ograničenu hipoehogenu ekspanzivnu tvorbu (ili više njih), ehogenije kapsule, s hipoehogenim sadržajem u kojem je ponekad moguće vidjeti i plin ili mobilni debris. Diferencijalno dijagnostički dolazi u obzir inflamirana renalna cista ili tumor. Također je vrlo važno UZV-om pratiti i kontrolirati pacijenta, a moguća je i UZV-om navođena drenaža apscesa.
Emfizematozni pijelonefritis
Emfizematozni pijelonefritis predstavlja komplikaciju akutnog pijelonefritisa uzrokovanog bakterijama koje stvaraju plin. Nekrotizirajuća infekcija može biti u renalnom parenhimu i u perirenalnom tkivu. Dijagnosticira se prikazom uvećanog bubrega s hiperehogenim odjecima u parenhimu i u perirenalnom tkivu te vidljivom stražnjom akustičnom atenuacijom koja nastaje zbog artefakata reverberacije. Važno je razlikovati takav nalaz od nalaza bubrega s multiplim konkrementima koji također mogu davati stražnju akustičku atenuaciju pa je u nekim slučajevima potrebno učiniti CT da bi se nalaz diferencirao. Ponekad možemo naći i plin u kanalnom sustavu nakon drenaže ili drugih intervencija.
Pionefroza ili piohidronefroza
Pionefroza predstavlja supurativnu infekciju kojoj je u podlozi opstrukcija kanalnog sustava. UZV-om prikazujemo dilatirani kanalni sustav s ehogenim debrisom koji mijenja položaj sukladno promjeni položaja pacijenta.Ponekad možemo vidjeti i manje kolekcije plina.
Ksantogranulomatozni pijelonefritis
Ksantogranulomatozni pijelonefritis je rijetko upalno stanje koje se nalazi kod dugotrajne i rekurentne opstrukcije kanalnog sustava popraćene infekcijom. Rezultira ireverzibilnom destrukcijom renalnog parenhima. Oštećenja započinju u renalnom pelvisu i kaliksima i mogu se širiti u renalni parenhim. Pravi uzrok se ne zna, a povezuje se s depozitom lipida na mjestu infekcije. Prisutnost ksantoma koji predstavljaju makrofage i upalne stanice rezultira u stvaranju fibroznog tkiva i ožiljavanju.
UZV-om nalazimo multiple, hipoehogene okrugle ili ovalne fokalne ekspanzivne lezije (apscese), koje u ranoj fazi bolesti mogu biti neoštro ograničene, a u kasnijem stadiju bolesti postaju hiperehogene i oštro ograničene (granulomatozno tkivo). U oko 85 % slučajeva vide se renalni konkrementi i posljedična opstrukcija. Ova infekcija ponekad može imitirati tumorske tvorbe pa je potrebna daljnja evaluacija CT-om i MR-om.
Renalna malakoplakija
Renalna malakoplakija je rijetko upalno stanje udruženo s kroničnom infekcijom gram-negativnim uzročnicima (najčešće Escherichia coli) koje rezultira u deponiranju mekih, žuto-smeđih plakova u bubrezima i mokraćnom mjehuru. UZV nalaz je nespecifičan i često može imitirati drugu patologiju, kao što su renalni tumori. Najčešće vidimo difuzno uvećan bubreg s fokalnim hiperehogenim,
nepravilnim arealima koji nastaju zbog konfluencije plakova. U težim oblicima moguća je difuzna
hiperehogenost parenhima.
Renalna ehinokokoza
Ehinokokoza bubrega je parazitarna infekcija najčešće uzrokovana uzročnikom Echinococcus granulosus. UZV nalaz može biti različit, ovisno o dobi pacijenta, opsegu bolesti i komplikacijama hidatidne ciste. UZV klasifikacija renalnih hidatidnih cisti moguća je po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, a moguća je i po Gharbiju (Tablica 1).
U ranoj fazi hidatidne ciste (Tip I) ne možemo razlikovati od jednostavnih cisti bubrega. Nakon primjene terapije često viđamo odvajanje membrane koja flotira zbog rupture ciste, što se opisuje kao znak vodenog ljiljana (engl. water-lilly sign) (Tip II). U kasnijim stadijima nalazimo interna septa koja predstavljaju multiple ciste – "kćeri" (Tip III). Gharbi tip IV i V predstavljaju kasniji stadij bolesti i viđaju se u starijih pacijenata.
Renalna tuberkuloza
Renalna infekcija manifestira se kao pojava latentnih fokusa, čak i dugi niz godina nakon primarne infekcije. Rani UZV nalaz kod renalne tuberkuloze može obuhvaćati pojedinačnu kalicektaziju. U kasnijoj fazi bolesti širi se na renalni parenhim u obliku fokalnih ekspanzivnih lezija različite ehogenosti, s mogućim središnjim zonama nekroze [6]. U kroničnoj fazi prisutni su kalcifikati s retrakcijom parenhima zbog ožiljnih promjena i različitim stupnjevima kronične dilatacije kanalnog sustava. Moguća su zadebljanja sluznice renalnog pelvisa i uretera, strikture uretera i hidronefroza.
Nefropatija udružena s HIV-infekcijom
Renalne bolesti su česte komplikacije bolesnika zaraženih HIV-om. Mogu nastati primarno, kao izravna infekcija bubrega ili sekundarno, kao nepoželjna reakcija na antiretrovirusne lijekove. Patohistološki, sastoji se od oštećenja tubularnog epitela, glomeruloskleroze i tubulo-intersticijskog ožiljavanja. Najčešće nije udružena s hipertenzijom.
Najčešći UZV nalaz kod pacijenata s HIV-nefropatijom je difuzno povećana ehogenost bubrežnog parenhima, neoštra kortiko-medularna granica i redukcija renalnog masnog tkiva u sinusu. Veličina bubrega može biti normalna, u ranoj fazi bolesti mogu biti uvećani, a u kasnoj fazi smanjeni.
Ultrazvuk infektivnih bolesti skrotuma
Akutni epididimo-orhitis
Najčešći je uzrok akutnog skrotuma u odraslih osoba. Izvor infekcije je pretežito u donjem mokraćnom sustavu. Rjeđe je hematogene ili traumatske etiologije. U različitim dobnim skupinama nalazimo različite uzročnike: u adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi pretežito su spolno-prenosivi uzročnici (Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoae, Mycobacterium tuberculosae, Treponema pallidum);
u dobi iznad 35 godina češći su: Escherichia coli, Pseudomonas, Klebsiella i Proteus mirabilis.
Klinički nalazimo skrotalni otok i bol uz vrućicu, dizuriju i moguć iscjedak iz uretre.
Infekcija obično započinje u glavi ili repu epididimisa i širi se na cijeli epididimis, a zatim i na testis. U 1 od 3 slučaja epididimitis progredira i zahvaća testis difuzno ili fokalno (orhitis).
UZV pregledom nalazimo uvećan, heterogeni, pretežito hipoehogeni epididimis zbog edema i hemoragije. Kod progresije bolesti na testis nalazimo nekoliko mogućnosti: difuzno uvećan, homogeno hipoehogen testis, zatim difuzno uvećan, heterogen, pretežito hipoehogen testis ili fokalne, nepravilne, hipoehogene areale upale. Obojeni i power Doppler osobito su značajni u dijagnostici orhiepididimitisa i razlikovanju od torzije testisa. Pri akutnoj upali dolazi do obilne hipervaskularizacije epididimisa i testisa kao posljedice upalne hiperemije. Zbog toga se obojenim Dopplerom uočava povećan broj
žila, povećanje brzina protoka i smanjenje indeksa otpora. Može se usporediti maksimalne sistoličke brzine u oba testisa; a na strani upale maksimalne sistoličke brzine su više. Povišenje brzina u glavi epididimisa (PSV > 5 cm/s), također je znak upalnog procesa.
Ako venska okluzija u epididimisu kompromitira testikularnu cirkulaciju, UZV nalaz je istovjetan kao kod torzije: prikazuje se uvećan hipoehogen ili heterogen testis te uvećan, također hipoehogen ili heterogen epididimis uz razvoj hidrokele. Kod torzije obojeni Doppler pokazuje potpun nedostatak protoka, dok se u kontralateralnom testisu nalazi uredan intratestikularni protok. Ovakav je nalaz indikacija za kirurški zahvat.
Obzirom da B-mod UZVnije tipičan za infekciju, a torzija i orhiepididimitis se često ne mogu pouzdano klinički razlikovati, kod sumnje na torziju testisa svakako je potrebno učiniti obojeni Doppler. Kod parcijalne torzije može se uočiti djelomično održan intratestikularni protok. Prikaz intratestikularnih krvnih žila u kojima je protok normalno vrlo spor, u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti ultrazvučnog uređaja, optimizaciji svih parametara pregleda, a osobito Dopplerskih parametara te znanju i iskustvu pregledavača.
Indirektni znaci upale uključuju reaktivnu hidrokelu ili piokelu te otok skrotalne stijenke. U imunokompromitiranih bolesnika orhitis može progredirati u apsces. Apsces je anehogena ili hipoehogena kolekcija s nepravilnim, debljim rubom unutar testisa. Diferencijalna dijagnoza
akutnog skrotuma, uz infekciju uključuje još tri kategorije patoloških promjena: ranije opisanu torziju, traumu i testikularne neoplazme.
Kronični epididimo-orhitis
Ovisno o stadiju bolesti UZV-om prikazujemo u početku uvećan, a u kasnijem stadiju smanjen testis s difuznim sitnim kalcifikatima i okolnim tekućim sadržajem koji može biti anehogen ili može sadržavati multipla septa. U slučaju potpunog infarkta, testis se može značajno smanjiti, uz hipoehogenu ili heterogenu strukturu.
Bladder Ultrasound And Urinary Flow Rate Kidney Disease Information
Granulomatozni epididimo-orhitis
Granulomatozni epididimo-orhitis obuhvaća skupinu bolesti sličnih kliničkih i ultrazvučnih karakteristika. Histološki je karakteriziran kroničnim inflamatornim infiltratima s granulomima u intersticiju. Najčešći uzročnik je Mycobacterium tuberculosis, a rjeđe mogu biti aktinomikoza, bruceloza i sarkoidoza.
Tuberkulozni (TBC) epididimitis
Najčešće započinje u repu epididimisa. Nakon toga, u manjem broju slučajeva, može doći do regresije i cijeljenja uz pojavu kalcifikata. Češće dolazi do progresije bolesti i zahvaćanja cijelog epididimisa. UZV-om možemo difrencirati tri oblika tuberkuloznog epididimitisa: difuzno uvećan, heterogen i pretežito hipoehogen epididimis; difuzno uvećan, homogeno hipoehogen epididimis i nodularno uvećan epididimis heterogene strukture. Navedene razlike u ehogenosti ovise o stadiju bolesti i prisutnosti kazeozne nekroze, granuloma i fibroze.
Tuberkulozni (TBC) orhitis
Najčešće nastaje širenjem epididimitisa na testis. Vrlo je rijetka izolirana tuberkuloza testisa zbog hematogenog širenja. UZV-om prikazujemo također tri moguća oblika: uvećan, heterogen, pretežito hipoehogen testis; uvećan, homogeno hipoehogen testis ili nodularno hipoehogen testis. Kao i kod epididimitisa, razlike u ehogenosti ovise o stadiju bolesti i prisutnosti kazeozne nekroze, granuloma i fibroze. Ostali, pridruženi znaci tuberkuloze skrotuma su: zadebljanje kože, hidrokela, intraskrotalne,
ekstratestikularne kalcifikacije i skrotalni apsces.
Fournierova gangrena
Fournierova gangrena predstavlja oblik nekrotizirajućeg fascitisa koji zahvaća perinealnu, perianalnu i genitalne regije. Mortalitet varira od 1–33 %. Primarni izvor može biti kožna, anorektalna ili genitourinarna infekcija. Najčešće je polimikrobijalna infekcija.
Karakterističan UZV nalaz je zadebljana, edematozna skrotalna stijenka, prisutnost tekućeg sadržaja unilateralno ili bilateralno peritestikularno te hiperehogeni fokusi koji predstavljaju plin u skrotalnoj stijenci. Testis i epididimis su urednog nalaza.
Transrektalni ultrazvuk u dijagnostici prostatitisa
Prostatitis je pojam koji uključuje upalne promjene prostate, koje su u nekim slučajevima infektivne etiologije, praćene subjektivnim tegobama: boli, neugodom, smetnjama mokrenja, seksualnom disfunkcijom i općim lošim osjećanjem. U dijagnostici, osim fizikalnog digitorektalnog pregleda te laboratorija, važnu ulogu ima UZV dijagnostika. Prostata je organ koji je do pojave novijih tomografskih slikovnih metoda ultrazvuka kompjutorizirane tomografije (CT-a) i magnetne rezonancije (MR) bio dostupan jedino transrektalnoj palpaciji te posrednoj analizi tijekom kontrastnih uroloških pretraga (urografija, cistografija). Transrektalni UZV je danas metoda izbora u dijagnostičkoj obradi pacijenta s prostatičnim smetnjama, ali je nužno imati u vidu da je i ova metoda prilično nespecifična, pa nalaze treba sagledati zajedno s laboratorijskim i fizikalnim. Transrektalni UZV ima odličnu prostornu rezoluciju što omogućuje analizu unutrašnje strukture prostate, a pregled u tijeku mikcije dijelom i funkcije, dok uporaba Dopplera pruža uvid i u intraprostatičnu cirkulaciju.
Mogućnosti transrektalnog UZV u dijagnostici prostatitisa Kod pregleda se analiziraju dimenzije i volumen prostate, kapsula, parenhim, kalcifikacije, ejakuatorni duktusi i uretra te periprostatične vene. U dinamičkom dijelu pregleda analizira se trigonom, elastičnost i izgled vrata mjehura, distenzijski kapacitet i ehogenost uretre te izgled verumontanuma. Veličina prostate kod kroničnog prostatitisa
obično nije promijenjena, a kod akutnog prostatitisa prostata može biti uvećana, ali je obično simetričnih lobusa.
UZV promjene parenhima mogu biti vidljive difuzno u prostati ili samo periuretralno ili periferno. U
ranom stadiju akutnog prostatitisa hipoehogenost može biti vidljiva samo periuretralno, a kod uznapredovalog se uz hipoehogenost zbog edema mogu vidjeti i dilatirane arterije s Dopplerski jačim protokom te dilatirane periprostatične vene Santorinijeva pleksusa.
Kod imunokompromitiranih ili starijih može se vidjeti apsces, kao anehogeno područje nepravilnih kontura s distalnim pojačanjem odjeka. Kod blažih slučajeva kroničnog prostatitisa sondama visoke rezolucije vide se hiperehogena područja nejasnih kontura. U težim slučajevima vide se konfluirajuća hipoehogena područja ili hiperehogena područja s hipoehogenim područjem edema. Kalcifikacije
u parenhimu se opisuju kao znak kroničnog prostatitisa. Mogu biti sitne "fibrozne" točkaste ili nepravilne, ali i promjera do centimetra s distalnim sjenama.
Njihova dijagnostička vrijednost je ovisna o dobi pacijenta: kod starijih kalcifikacije nastaju kompresijom uz periferiju adenoma i nisu povezane sa simptomima te se smatraju fiziološkim znakom starenja (corpora amylacea, ovapnjenje sekreta prostate), a kod većine mladih s ovakvim ovapnjenjima postoje simptomi prostatitisa.
Kalcifikacije u periuretralnim žlijezdama mlađih povezane su s njihovim začepljenjem i upalom, nisu grube i masivne već nježne i bez jasno vidljivih sjena. Njihova nazočnost predstavlja mjesto retencije bakterija koje su rezistentne na liječenje. Vrstu simptoma može se donekle povezati s lokalizacijom kalcifikacija: kod periuretralnih kalcifikacija ispod vrata mjehura-smetnje mikcije i probadajuće boli u vrh penisa na početku i završetku mokrenja; središnji periuretralni-osjećaj pritiska u međici; okolina verumontanuma i ejakulatornih duktusa te unutar ejakulatornih duktusa-preuranjena ejakulacija, bol kod ejakulacije, hematospemija. Ejakulatorni duktusi se i normalno u prostati naziru kao linearne strukture koje konvergiraju prema verumontanumu. Kod akutnog prostatitisa su još uočljiviji zbog edema sluznice, a kod kroničnog zbog odebljanja i fibroze stijenke, koju ponekad prate i intraduktalni
kamenci. Upala ejakulatornih kanala praćena je bolovima kod ejakulacije i hematospermijom
i/ili oligo/aspermijom.
Seminalne vezikule normalno se vide uz bazu prostate, osobito dobro nakon seksualne apstinencije, kao ovalne, septirane hipoehogene strukture. Kod upale su dilatirane, osobito kod edema ampule ejakulatornih duktusa, pa mogu pokazivati cističnu transformaciju. Kod kronične upale vezikule mogu postati sklerotične s ehogenim stijenkama. Kamenci unutar vezikula odlično se ultrazvukom prikazuju kao ehogene tvorbe promjera 5–10 mm sa sjenom. Mogu biti povezani s boli kod ejakulacije i hematospermijom. Između vezikula i ejalulatornih dukta vide se vasa defferentia. Normalno zakržljao, utrikulus se na transrektalnom ultrazvuku vidi samo kad je cistično dilatiran kao anehogena struktura uz gornju polovinu medijane uretre.
Ponekad je teško razlikovati utrikularnu cistu od ciste ejakulatornog kanala, a obje spomenute lezije
mogu biti uzrokom infertilnosti muškarca. Funkcionalni transrektalni ultrazvuk vrata mokraćnog mjehura i trigonuma se izvodi tijekom mokrenja, pri kojem se vidi postupno otvaranje vrata. Kod skleroze vrata otvaranje je sporo i nepotpuno, brzina urina kroz uretru povećana, a pri završetku mokrenja se vrat zatvara paradoksalno poput kapka na oknu, često s ostatnim urinom u vratu koji se
sporo prazni i izaziva kapanje mokraće.
Kod jače upale trigonuma može se vidjeti ekstrofleksija mukoze s prstolikim izdancima. Kao i vrat mjehura, i uretra se dobro može pregledati samo u tijeku mokrenja, kad se proširi do 8–10 mm. Stijenke su normalno tanke, i tek nešto ehogenije od prostatičnog parenhima. Kod uretritisa
odebljaju i postanu neravne. U slučaju stenoze distalno od prostate, uretra se dilatira, pa je potrebno učiniti rendgensku kontrastnu cistouretrografiju.
UZV dijagnostika upalnih bolesti ženske zdjelice
Za UZV u ginekologiji općenito vrlo je važno dobro poznavati fiziologiju procesa na osovini hipotalamus-hipofiza-ovarij, jer uterus, endometrij i ovariji značajno mijenjaju morfologiju i Dopplerske karakteristike ovisno o:
1. dobi žene
a. dječje doba
b. adolescentno doba
c. generativno doba
d. postmenopauza
2. fazi ciklusa
a. proliferacija/folikularna faza
b. ovulacija
c. sekrecija/lutealna faza
Ovo je važno i u procjeni upalnih bolesti zdjelice, budući da su UZV slike tih promjena u početku vrlo
diskretne te su poznavanje fiziologije i normalnog UZV nalaza ovisno o dobi žene i fazi ciklusa presudni u ranoj dijagnozi.
UZV s obojenim Dopplerom je u ranim fazama infekcije također vrlo korisno pomoćno sredstvo u procjeni patologije, jer angiogeneza koja prati infekciju uzrokuje i povećan protok kroz uterine krvne žile, što se vidi ovakvim ultrazvukom. U akutnim fazama infekcije zdjelice postoji obilan protok kroz patološke strukture, s niskim indeksima otpora.
Upalne bolesti ženske zdjelice dijele se na bolesti donjeg genitalnog trakta, u koje spadaju vulvovaginitis i cervicitis, i ozbiljnije bolesti gornjeg genitalnog trakta, endometritis, salpingitis i ooforitis, koje vrlo često završavaju kao jedna bolest, zdjelična upalna bolest (pelvic inflammatory
disease, PID), jer se sve ove infekcije šire per continuitatem. Ove bolesti najčešće uzrokuju uzročnici spolno prenosivih bolesti, Chlamydia trachomatis, Neisseria gonorrhoeae, Gardnerella vaginalis, Haemophilus influenzae i Trichomonas vaginalis.
Znaci izolirane ili subkliničke zdjelične infekcije su iscjedak,bolno i učestalo mokrenje, neuredna krvarenja, bol u zdjelici. Opći simptomi, kao što su temperatura, bolovi u zdjelici i mišićima znak su proširene infekcije. Dijagnoza se postavlja na osnovi anamneze, kliničke slike i laboratorijskih
nalaza. Anamnestički, visokorizični pacijent za PID je žena mlađa od 25 godina, koja živi u gradu, lošeg je socioekonomskog statusa, imala je više seksualnih partnera, i ne upotrebljava kontracepciju.
DALJNJA LITERATURA:
Infekcija gonorejom, klamidijom i trihomonasom je često asimptomatska ili su prisutni nespecifični simptomi poput iscjetka, bolnog i učestalog mokrenja, neurednih krvarenja i boli u zdjelici. Infekcija herpes simpleks virusom u akutnoj epizodi ima bolne ulceracije vulve, temperaturu, bolove u mišićima, glavobolje i slabost, dok u zdjeličnoj upalnoj bolesti simptomatika može varirati, od asimptomatskih
do teško bolesnih pacijentica. Glavni simptom je bol u donjem abdomenu.
Komplikacije neliječenih upalnih bolesti ženske zdjelice su neplodnost, ekstrauterina trudnoća, kronična bol u zdjelici, spontani pobačaji, a u urednoj trudnoći prijevremeno prsnuće plodovih ovoja i prijevremeni porod te češće infekcije u trudnoći koje mogu dovesti do mentalne retardacije, sljepoće ili mrtvorođenosti.
Intrauterini uložak je uz promiskuitet najveći rizični čimbenik za nastanak PID-a. Bakreni ulošci se dobro vide ultrazvukom jer imaju jak hiperehogeni odjek, ali Mirena, intrauterini uložak s progesteronom, ima slab ultrazvučni odjek. Srećom, kod nje se i rjeđe javljaju zdjelične upalne bolesti. Također su rizični čimbenici za nastanak zdjelične upale invazivni zahvati u maloj zdjelici, odnosno ispitivanje prohodnosti jajovoda, UZV-om ili radiološki. I kod jednog i kod drugog koriste se kontrastna
sredstva koja se ubrizgavaju u jajovode i posljedično u zdjelicu te iako su ta sredstva sterilna postoji mali rizik od širenja infekcije.
Različite ciste i tumori jajnika koji su vidljivi UZV-om mogu biti izvor diferencijalno dijagnostičkih dilema. Mogu uzrokovati bol, a temperatura, proljev, opća slabost i malaksalost se također mogu javiti kod preklapanja ovog nalaza s nekom infektivnom bolesti. Posebno su ozbiljni simptomi hiperstimulacije jajnika, gdje se uz tipičan UZV izgled višestruko uvećanog jajnika s brojnim cistama javljaju i ascites, pleuralni izljev, povraćanje, proljev, oligurija i ozbiljni poremećaj krvne slike koji uzrokuje tešku slabost i malaksalost.
Nažalost, UZV-om infekcije možemo vidjeti tek kad su teške i naprave veću štetu na reprodukcijskim organima žene, odnosno kad se stvore saktosalpinks ili tuboovarijski apsces. Kod akutnog salpingitisa jajovod ima deblje stijenke i ispunjen je tekućinom, a kroz stijenku je vrlo pozitivan Dopplerski signal. Važno je napomenuti da je UZV slika nedjeljiva od kliničke slike i laboratorijskih nalaza. Kod akutnog ili subakutnog salpingitisa uz UZV sliku mora postojati i leukocitoza, povišen C reaktivni protein (CRP), povišena tjelesna temperatura i bol u zdjelici.
Bez obzira na UZV nalaz, ako nema kliničkih i laboratorijskih znakova bolesti, vjerojatno je riječ o kroničnoj promjeni jajovoda. Kod stare upale i preboljelog salpingitisa jajovod je pretvoren u tipičnu nepotpuno septiranu kobasičastu tvorbu.
Salpingitis je vrlo rijetko izolirana bolest i gotovo uvijek širenjem per continuitatem dovede do tuboovarijskog apcesa, najteže forme zdjelične upalne bolesti. Tuboovarijski apsces UZV-om se prikazuje kao solidno-cistični konglomerat u zdjelici, s karakterističnom hipervaskularizacijom
prikazanom obojenim Dopplerom.
:: prof.dr. Ivan Krolo, dr. med. :: specijalist radiologije-subspecijalist ultrazvuka :: Zavod za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju :: Klinički bolnički centar "Sestre milosrdnice", Zagreb
izvorni članak
|
Infektološki glasnik
|
| |
Literatura:
1. Vourganti S, Agarwal PK, Bodner DR, Dogra VS. Ultrasonographic evaluation of renal infections. Radiol Clin North Am 2006;44: 763–75.
2. Gheissari A. The place of ultrasound in renal medicine. Saudi J Kidney Dis Transpl 2006; 17: 540–8.
3. Hartman DS, Choyke PL, Hartman MS. From the RSNA refreshercourses: a practical approach to the cystic renal mass. Radiographics 2004; 24(Suppl. 1): S101–15.
4. Craig WD, Wagner BJ, Travis MD. Pyelonephritis: radiologicpathologic review. Radiographics 2008; 28: 255–77; quiz 327–8.
5. Fazylov AA, Ubaidullaev AM, Khakimov MA, Rashidov ZR.Differential x-ray and ultrasound diagnosis in cavernous renal tuberculosis.Probl Tuberk 1999; 25–6.
|
:: važne pravne informacije ::
HDGO portal pruža stručne informacije o brojnim temama i događanjima u ginekologiji, opstetriciji i humanoj reprodukciji. Svrha navedenih informacija nije davanje medicinskih savjeta ili uputa o uporabi pojedinih proizvoda niti promocija pojedinih proizvoda kao takvih. Niti jedan posjetitelj web portala ne smije koristiti informacije sadržane na ovom portalu za dijagnosticiranje ili liječenje zdravstvenog problema ili bolesti bez savjetovanja sa stručnim medicinskim osobljem jer su informacije objavljene na portalu predviđene kao dodatak, a ne kao zamjena za stručnost, vještinu, znanje, iskustvo i procjenu specijaliste za ginekologiju i opstetriciju koji se brine o bolesnici, odnosno trudnici.
HDGO je poduzeo i ubuduće će poduzimati odgovarajuće napore kako bi informacije sadržane na ovom web portalu bile točne i precizne, ali istovremeno ne daje nikakva jamstva glede njihove potpunosti. Shodno tome, takve informacije ne mogu služiti kao predložak za sudsko medicinska vještačenja. Takve informacije HDGO priopćuje svojim članovima na redovitim okupljanjima i putem stručnih smjernica odobrenih od strane nadležnih tijela.
Stručne smjernice HDGO donose se prema strogim stručnim pravilima i specifičnim uvjetima ginekološke i opstetričke struke u RH, te se nakon odobrenja od strane nadležnih tijela objavljuju s posebnom napomenom.
Save