Zagađenje zraka povezano s neuspjehom u liječenju neplodnosti

Zagađenje zraka povezano s neuspjehom u liječenju neplodnosti
Žene izložene visokoj razini onečišćenja zraka mogu imati manje uspjeha za začeće kod tretmana plodnosti.










Žene izložene visokoj razini onečišćenja zraka mogu imati manje uspjeha za začeće kod tretmana plodnosti ili za nastavak trudnoće u usporedbi sa ženama koje dišu čišći zrak, sugerira južnokorejska studija.

Istraživači su analizirali stope trudnoće tijekom devet godina i više od 6.600 ciklusa oplodnje in vitro (IVF) u klinici za plodnost u Seoulu i pronašli su smanjene stope začeća i povećane gubitke trudnoće kod žena izloženim najvišim razinama pet vrsta onečišćenja zraka.

"Iako je specifični mehanizam nejasan, uočeno je da velika zagađenost zraka utječe na procese koncepcije uz pomoć in vitro oplodnje (IVF), što znači da utjecaj onečišćenja zraka postoji kod parova koji pate od neplodnosti", rekao je voditelj i autor studije dr. Seung-Ah Choe Medicinskog fakulteta Sveučilišta CHA i klinike za plodnost CHA u Seoulu.

Prošla su istraživanja povezala visoke koncentracije onečišćujućih tvari u zraku proizvedenih izgaranjem fosilnih goriva ili drva s bolestima srca, moždanim udarom i upalama, kao i neplodnošću, navode istraživači u "Human Reproduction".

Da bi se utvrdilo da li onečišćenje utječe na uspjeh liječenja plodnosti, istraživači su pregledali zapise od 4.581 žena koje su prošle jedan ili više IVF ciklusa od 2006. do 2014. Također su koristili podatke o praćenju onečišćenja na 40 mjesta širom grada kako bi procijenili za svaku ženu prosječno satno izlaganje tijekom tretmana plodnosti dušikovom dioksidu, ugljičnom monoksidu, sumpornom dioksidu, ozonu i sićušnim česticama zagađenja poznatim kao PM 10.


To su glavni sastojci emisija iz prometnih vozila, građevinskih ili industrijskih objekata, rekao je Choe.

Istraživači su ispitali učinke svakog zagađivača u svakoj od četiri faze postupka IVF-a, počevši od stimulacije jajnika za preuzimanje oocita, nakon čega slijedi prijenos embrija u maternicu, zatim hormonsko testiranje za otkrivanje rane trudnoće i kasni test za potvrdu razvoja trudnoće.

Prosječna dob žena je bila 35 godina, a polovica njih je imala dva ili više zametaka prenesena tijekom cijelog tijeka IVF tretmana. Sveukupno, oko 51 posto je postiglo trudnoću.

Po ciklusu je bilo je 9,4 posto biokemijskog gubitka trudnoće, kada prvi test hormona ukazuje na vrlo ranu trudnoću, ali naknadni test ukazuje na to da se nije održala. Za kasnije potvrđene intrauterine trudnoće, stopa gubitka po ciklusu je iznosila 38 posto.

Istraživači su otkrili da je izloženost onečišćenju tijekom prve i treće faze IVF procesa povezana s gubitkom trudnoće. U najranijoj fazi, povećana izloženost, u odnosu na druge žene, dušikovom dioksidu i ugljičnom monoksidu je bila vezana za smanjenje od 7, odnosno 6 posto, u prilikama za postizanje intrauterine trudnoće.

Tijekom treće faze IVF-a, veća izloženost dušikovom dioksidu, ugljičnom monoksidu i PM 10 također je bila povezana s 7% do 8% nižim izgledima za intrauterinu trudnoću. Dušikov dioksid i izloženost PM 10 također su bili povezani s 17, odnosno 18 posto većom šansom za biokemijski gubitak trudnoće.


IZVOR: https://bit.ly/2Fkyc1U
Hum Reprod 2018.


:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni