Tumor testisa zametnih stanica uglavnom pogađa muškarce u dobi između 15 i 49 godina, dakle u razdoblju maksimalne reproduktivne funkcije. Iako liječenje tumora testisa direktno utječe na gonadalno tkivo, nije razjašnjeno je li dugoročno pogođen i fertilitet.
Trend je porasta incidencije tumora testisa, kao što je trend smanjenja oplodne sposobnosti muškaraca. Odnos između ta dva trenda nije jasan. Očito je da tumor testisa potencijalno oštećuje fertilitet u preživjelih, zbog čega se preporučuje krioprezervacija njihove sperme. Ipak se ne zna kakva je oplodna sposobnost u muškaraca uspješno liječenih zbog tumora testisa.
U studiji Kim i sur. sa Sveučilišta Yale u New Havenu sudjelovalo je 246 muškaraca s testikularnim tumorom zametnih stanica i 236 muškaraca u kontrolnoj skupini iz studije STEED (engl. US Servicemen's Testicular Tumor Environmental and Endocrine Determinants) između 2002. i 2005. godine. Iz prikazanih rezultata proizlazi da preživjeli od testikualrnog tumora imaju značajno poremećenu fertilnost (OR 5,23; 95% CI 1,99 – 13,76), ali se nisu značajnije razlikovali od kontrolne skupine s obzirom na očinstvo (OR 1,37; 95% CI 0,88-2,15). Ispitanici su pretežno imali neseminomni tumor i liječeni su samo kirurški ili kirurškim zahvatom plus kemoterapija.
Prema tome, i pored poremećaja fertilnosti, preživjeli od tumora testisa mogu biti podjednako očevi kao i ispitanici iz kontrolne skupine, najvjerojatnije zbog toga što liječenje tumora testisa trajno ne oštećuje fertilitet. Usto su oni koji su preživjeli tumor testisa „uporniji i posvećeniji“ u nakani da postanu očevi, i to u ranijoj životnoj dobi, jer su svjesni činjenice da njihova fertilnost može biti oštećena.
J Cancer Surviv 2010; 4(3): 266-73
znanstveni savjetnik silvio altarac, dr.med. :: spec. urolog :: liječničke novine 2010: 95: 47 :: 31.12.2010.