Klinička bolnica Osijek ima dugogodišnju tradiciju postojanja. Njezini začeci sežu u prvu polovinu 18. st. Najstariji dokument u kojem se prvi put spominje osječka građanska bolnica je nepotpisana, nedatirana, na njemačkom jeziku ispisana križaljka prihoda i izdataka za uzdržavanje siromaha za razdoblje od 1749. do 1794. godine.
Iz novinskog članka, osječkog povjesničara dr. Josipa Bosendorfera, objavljenog 1934. godine saznajemo da je u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskom kraljevstvu unutar Austro-ugarske monarhije, godine 1741. započeo život jedne od najstarijih bolnica u Hrvatskoj. Gradska civilna bolnica, smještena u Novom gradu pokraj Gradskog vrta u Osijeku, bila je nekad starački dom, ubožnica, a osnovana je za vrijeme velike kuge.
Kada je Osijek postigao status slobodnog i kraljevskog grada, slijedi njegov nagli razvoj, te prostor za liječenje i zaštitu zdravlja postaje neprikladan i premalen.
Osječki građanin, gostioničar u Tvrđi, Ivan Kolhofer osnovao je 1787. g. zakladu za osnivanje sirotišta u Osijeku, davši svu svoju značajnu imovinu. Iste godine donjogradski kožar Josip Huttler načinio je sličnu oporuku i zakladu. Treća osoba, značajna za izgradnju nove bolnice u Osijeku, bio je isusovac Kristijan Monsperger, koji je ujedno i izvršitelj oporuka i začetnik same ideje.
Zahvaljujući dijelu sredstava iz Huttler-Kollhofer-Monspergerove zaklade, 1874. godine u Donjem gradu, na prostranom prostoru uz rijeku Dravu, završena je izgradnja jedne od najvećih i najsuvremenijih bolnica na jugoistoku Europe. S radom je započela 1. studenoga 1874. godine i tada je bila najljepša i najmodernija bolnica na jugoistoku Europe.
Dolaskom dr. Vatroslava Schwartza 1893. godine, započinje doba modernog razvoja i rada u Zakladnoj bolnici. Nakon preuzimanja Ravnateljstva dr. Schwartz je objavio «Liječničko izvješće» za 1893. godinu (Osijek, 1894.) i to je prvi godišnji izvještaj u zemlji koja donosi uvid u rad i djelovanje bolnice u Osijeku. Jedan primjerak Izvješća čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu.
Naredbom Vlade 1895. godine izmijenjen je naziv bolnice u «Sveobća i javna Huttler-Kollhofer-Monspergerova zakladna bolnica pod Zemaljskom upravom u Osieku».
Doktor Shwartz , na žalost nije dugo ostao u Osijeku jer je kao sposoban liječnik i dobar organizator premješten u Petrinju, a za privremenog upravitelja imenovan je dr. Bela Fischer dok nije 1899. godine za stalnog upravitelja imenovan dr. Alfons Muža koji je vodio i Interni odjel.
Daljnji napredak prekinuo je 1914. g. Prvi svjetski rat, kada osječka bolnica postaje prava vojna ustanova za zbrinjavanje ranjenika i bolesnika.
Raspadom Austro-ugarske monarhije cijela Hrvatska, ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,a kasnije će kraljevom odlukom biti preimenovana u Jugoslaviju. Poslije prvog svjetskog rata otvaraju se novi bolnički odjeli.
Osim Kirurgije i Interne, novi odjeli su Oftalmologija, Otorinolaringologija, Dermatovenerologija, Epidemiološko-higijenski zavod i Dispanzer za tuberkulozu.
Sva ta nastojanja prekinuo je Drugi svjetski rat. U teškim prilikama razvijen je poseban način medicinskog rada, osobito u pogledu zbrinjavanja ranjenika i bolesnika, poduzimanja protuepidemijskih mjera, medicinskog opskrbljivanja i sl.
Daljnji razvoj i modernizacija bolnice u Osijeku, osobito su prisutni poslije 1950. godine.
U razdoblju 1980. - 1990. provode se stručna usavršavanja na svim područjima, objavljuju se brojni znanstveni i stručni radovi, što doprinosi stvaranju obrazovno-nastavne djelatnosti i znanstveno-istraživačkog rada.
Opća bolnica Osijek, od 1969. godine, započinje izdavati stručni časopis “Medicinski vjesnik”.
STUDIJ MEDICINE
U školskoj godini 1979./80. počinje s nastavom prvi semestar Studija medicine u Osijeku, te je Opća bolnica Osijek postala nastavna baza Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a 1980. godine osnovana je Znanstvena jedinice za kliničko-medicinska istraživanja.
DOMOVINSKI RAT
U Domovinskom ratu, u agresiji na Hrvatsku, 1991./92. godine Bolnica je pretrpjela velike ljudske žrtve i razaranja.
U teškim uvjetima, bolničko osoblje, dalo je veliki doprinos u liječenju i brizi za ranjene i bolesne. Unatoč vrlo složenoj ratnoj situaciji i neprimjerenim uvjetima života, zahvaljujući dobroj organiziranosti, Opća bolnica je u svakom trenutku obavljala djelatnost zaštite zdravlja, a uspješno se odvijao i publicistički i obrazovno-istraživački rad.
Osnivanjem Studija medicine u Osijeku i dobivanjem statusa Kliničke bolnice, Osijek i istočna Hrvatska dobili su moderan zdravstveni centar koji prati suvremena znanstvena medicinska dostignuća u domovini i u svijetu.
Bolnica je danas grad, u kojem se dnevno kreće i do pet tisuća osoba -hospitalizirani bolesnici, njihove obitelji i prijatelji, ambulantni bolesnici, bolesnici dnevne bolnice, osoblje, radnici koji u Bolnici stalno nešto grade, nadograđuju i uređuju, đaci, studenti Medicinskog fakulteta u Osijeku, brojni gosti...
Klinika za ginekologiju i opstetriciju KBC Osijek
Prve podatke o porodništvu i primaljstvu u Osijeku nalazimo odmah po oslobođenju Osijeka od Turaka krajem 17. stoljeća. Tada je zabilježen i podatak o prvom «Carskom rezu» koji je izvršen 26.prosinca 1694. godine od nepoznatog kirurga. Ginekologija se spominje mnogo kasnije.
Za sve to vrijeme porodništvo je najvećim dijelom u rukama primalja, a kirurzi se bave njime rijetko, većinom samo pri kompliciranim porodima. Dolaskom kirurga Bele Fischera ginekološke operacije postaju češće, a poseban zamah ginekologiji i kirurgiji dao je Vatroslav Florschütz. Ginekološke opoeracije postaju sve češće i raznovrsnije. Spominju se u bolničkim izvješćima supravaginalne amputacije mioma, salpingektomije kod izvanmaterničnih trudnoća i piosalpinksa, panhisterektomija po Wertheimu kod karcinoma maternice, vaginalne ekstirpacije uterusa kod prolapsa, te ekstraperitonejski carski rezovi kod uklještenog poprečnog položaja. Te 1920. godine ginekološko-porođajni odsjek u sklopu kirurgije ima 14 kreveta za ginekologiju, te rađaonicu sa 6 kreveta. Već u tijeku 1925. godine na ginekološko porođajnom odsjeku izvršeno je 613 ginekoloških i 49 opstetričkih operacija.
Kao pomoćnik Florschützu dolazi mladi dr Julije Bathory na specijalizaciju iz kirurgije, ginekologije i porodništva. Specijalizacija iz ginekologije i porodništva nije mu priznata, ali on 1932. ipak postaje predstojnikom ginekološko porođajnog odjela, koji se u potpunosti razdvaja od kirurgije. Odjel ima oko 50 kreveta i ubraja se u tada najbolje opremljene odjele u Hrvatskoj. To je razdoblje kada ginekologija brzo napreduje, dok porodništvo daleko zaostaje.
Godine 1943. na ginekološki odjel dolazi dr Mijo Škrljac koji obavlja specijalizaciju, a 1947.otvara i školu za primalje.
Od 1953. odjel preuzima prim. dr. Oliver Buzolić, koji veću pozornost posvećuje zapostavljenoj opstetriciji. U rađaonici osim primalja dežuraju i liječnici. Prvi u Jugoslaviji u analgeziju pri porodu uvodi trilen, a perinatalni mortalitet smanjuje s 8 na 3 % !!!
Nasljeđuje ga dr Mijo Škrljac.
Prve začetke ginekološke citologije, već za vrijeme specijalizacije, uvodi dr Zlatko Pavišić, a nastavlja ginekolog, dr Branko Paneth, koji vodi prvi citološki laboratorij. Doktor Paneth 1963. godine otpočinje s kolposkopijom. Prve godine pregledao je 950 žena, te otkrio dva karcinoma in situ. Od 1965. uvedena je konizacija.
Nakon toga rukovoditelji ginekološkog odjela redom postaju: prim. dr Kiril Šterijev, prim dr. Branko Lederer, prof. dr. sc. Ivan Kuvačić, dr.sc. Darko Čuržik, prof.dr.sc. Zlatko Hrgović, prim.dr.sc. Darko Čuržik, dr. sc. Dubravko Habek, doc.dr.sc. Siniša Šijanović, doc.dr.sc. Darko Čuržik.
Od 10.3.2009. Odjel postaje Klinika za ginekologiju i opstetriciju. Prvi predstojnik Klinike postaje doc. dr.sc. Darko Ćuržik, a glavna sestra Klinike vms Jelka Perasović.
Klinku čini deset Kliničkih odjela:
- Odjel za minimalno invazivnu ginekološku kirurgiju (pročelnik prof. dr. sc. Siniša Šijanović)
- Odjel za operacijsku ginekologiju (pročelnik dr.sc. Miodrag Milojković, prim.)
- Odjel za ginekološku urologiju (pročelnik dr Zoran Kasač)
- Odjel za genitalne tumore (pročelnica mr.sc. Mirna Erman Vlahović)
- Odjel za humanu reprodukciju i ginekološku endokrinologiju (pročelnik dr Ivan Vlahović)
- Odjel operacijski trakt s jedinicom intenzivne njege (pročelnik doc. dr.sc. Zlatko Topolovec)
- Odjel rađaonica (pročelnik doc. dr. sc. Darko Čuržik, prim)
- Odjel patologije trudnoće (pročelnica dr Mirjana Rubin)
- Odjel za puerperij (pročelnica mr.sc. Andrijana Müller-Vranješ)
- Odjel za operacijske porode (pročelnica dr Renata Bečarević)